Bošnjački mediji: Predsjednice, poklonite se žrtvama zločinačke politike tzv. Herceg-Bosne, žrtve imaju snage oprostiti!

Hrvatska nije bila agresor u Bosni i Hercegovini, najviše je učinila da ta zemlja opstane kao cjelovita država, poručila je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Gabar-Kitarović u svom prvom obraćanju nakon pravosnažne presude u slučaju “Prlić i ostali”.

Pravosnažne presude

Malo je stvari s kojim bi mi iz Bosne i  Hercegovine ikada mogli složiti sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, kada je riječ o prošlosti ovih prostora. Prije svega, zbog njegovog upornog odbijanja da, također, prihvati pravosnažne presude o genocidu u Srebrenici, pišu Bošnjački mediji.

No, njegova kritika histerije iz Republike Hrvatske što traje poslije pravomoćne presude Žalbenog vijeća, u kojem je nedvosmisleno potvrđen „udruženi zločinački poduhvat“ i postojanje „međunarodnog oružanog sukoba“ s učešćem zapadnog susjeda, naprosto je na mjestu.

„A mi, mi koji smo u EU pa mi ćemo da budemo protiv Haškog tribunala i jedne jedine presude koja nam se ne sviđa. Jedna jedina presuda ima koja se njima ne sviđa i odmah su protiv političkih presuda, protiv Tribunala u cjelini, neprihvatljivo je, nepravedno itd", jasno je poručio Vučić.

No, Kolinda Gabar-Kitarović bi, iako se radije susreće s Vučićem, ipak, najprije trebala čuti izjavu njezinog prethodnika, bivšeg predsjednika Ive Josipovića koji veli da je, umjesto u Zagreb, predsjednica Hrvatske trebala otići u Ahmiće i pokloniti se žrtvama! Onako kako je to Josipović učinio na početku svog mandata, otvarajući stranicu u to vrijeme svakako puno boljih odnosa na relaciji Hrvatska - BiH.

Tačno, kako kaže Grabar-Kitarović, “da se u Hagu nije izricala presuda Republici Hrvatskoj, niti hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini”. Ali, zašto onda cijeli jedan narod instrumentalizirati, uvlačiti u novo kolo mržnje i lažno mu predstavljati presudu kao kraj svijeta i presudu njemu samom?!

Pravomoćna presuda, zapravo, može i treba biti samo glogov kolac u srce jedne mračne i zločinačke politike!

Na koncu, nisu li i Hrvati, također, velike žrtve te iste politike? Ne vjerujte?! Pitajte, predsjednice Kolinda, o tome Hrvate u Bobanovom i Šuškovom selu, kod Stoca i Čapljine koji su tu smišljeno dovođeni da bi "čuvali granice hrvatske države ".

Kakav je odnos lokalnih hercegovačkih Hrvata prema njima i da li žive bolje danas nego u svojoj Bosni. O tome svjedoče, opet, presude, ali lokalnih sudova zbog čestih incidenata.

Žrtve ne likuju

Da ne bude zablude, presuda u Hagu je očekivana, jer je temeljena na dokazima i činjenicama prikupljanim od trenutka kada su tragični događaji nastajali. Postupak je vođen temeljito, trajao je skoro 14 godina i svaka činjenica je detaljno analizirana. Teško da bi i ijedan pravedan sud mogao da zanemari tako užasne istine, navode Bošnjaci.

Predsjednik Josipović i kardinal Puljić u Ahmićima

Pa, ipak, žrtve nijednom trenutku nisu osjetile potrebu da likuju, da slave, da mrze. Kako bi i mogli?!

U logoru te tzv. Herceg-Bosne bio je i poglavar Islamske zajednice u BiH dr. Husein ef. Kavazović, jeste li s njegove strane ikada čuli pozive na mržnju?

U tzv. Herceg-Bosni je srušeno 80 džamija, brojni imami su zvjerski mučeni i ubijani, jeste li ikada čuli pozive na osvetu?

Jeste li čuli i kletvu hiljada logoraša iz konclogora Herceg-Bosne, zlostavljanih i maltretiranih, često do smrti? Ili od njihovih porodica koje godinama traže njihove kosti.

Nema tu mržnje, ostala je tek tuga, praznina... Ona i danas prožima sve nas, dodaju Bošnjaci.

Oni nisu imali pravo izbora kojeg je sebi uzeo osuđeni general Slobodan Praljak, a kojeg ovih dans, na zaprepaštenje cijelog svijeta, slavite.

Dakle, ovo je samo mali dio pravde u moru nepravde, za užasnu žrtvu građana Hercegovine i srednje Bosne, najvećih mučenika iluzija o Banovini iz 1939. godine.

Jer, dr. Franjo Tuđman, prvi čovjek “udruženog zločinačkog poduhvata“, nekadašnji mentor i Gabar-Kitarović i Dragana Čovića, ali i Jadranka Prlića i ostalih, nije krio u krugu svojih saradnika, čak je to snimio i ostavio „za povijest“, da je smatrao BiH neodrživom, da je to, po njemu, bila kolonijalna , pa komunistička tvorevina.

„Više nema muslimana“

Nije krio da su „ovakve granice Republike Hrvatske neodržive“, a nije imao ništa protiv ni kada mu je Anđelko Marković, ratni predsjednik Stoca, raportirao da od Bune do njegovog grada „više nema nijednog muslimana“.  Jer, smatrao je Tuđman, šta će nam cijela BiH, ako tamo žive dva, tri miliona Bošnjaka i Srba.

Tačno je i da je Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu napala Miloševićeva Srbija i JNA, i to su nesporne činjenice. Ali, nikako nije tačno da „Hrvatska nikoga nije napala“, i to je potvrdilo Žalbeno vijeće Međunarodnog  krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) donoseći svoju posljednju presudu.

To je sada međunarodni pravni fakat i krajnje je skandalozna činjenica da jedna država Evropske unije i NATO-a, nositeljica „euoprskih vrijednosti“ direktno prkosi međunarodnoj pravdi i ne priznaje činjenice utvrđene u skladu s najvećim standardima pravne prakse.

Nekadašnji zaštitnik današnje hrvatske predsjednice, hrvatski premijer Ivo Sanader, kazao je autoru ovih redaka da „Hag neće pisati povijest“. Ponovila je to i aktuelna predsjednica. Pa, ipak, Međunarodni tribunal je ispisao povijest i to jednu od svojih čestitijih stranica. Ta povijest je takva kakva jeste, krvava uglavnom, i neće je izmijeniti godine negiranja i sijanja nove mržnje.

Bosna i Hercegovina je bila žrtva agresije i nastojanja da se vojnim sredstvima, čizmom, osvoji 30-tak općina, da se iz njih protjeraju svi Bošnjaci i Srbi i da se, prije ili kasnije, taj teritoriji priključi Hrvatskoj.

Jer, kako će hrvatska predsjednica objasniti koga su branile jedinice Hrvatske vojske koje su napadale Blagaj? Kako to da nema Bošnjaka od Bune do Stoca?

S kojim ciljem je izveden desant specijalnih snaga „Matije Vlačića“ kod Gornjeg Vakufa ili koje prirode je  bio angažman elitne „Bojna Zrinski“, koju je vrhovna zapovjednica HV-a još i odlikovala. Šta dokazuje Monografija, primjerice, 7. gardijske brigade koja navodi da su pripadnici te jedinice ratovali u Gornjem Vakufu, kao regularne snage, pišu Bošnjaci.

Šta je radio Ivan Kapular, zapovjednik 5. gardijske, hrvatski general, koji je iz Slavonije upućen i srednju Bosnu?. Da li laže drugi premijer nezavisne Hrvatske, Josip Manolić, kada kaže da je tenk 5. Gardijske gađao Stari most? Da li krivotvori povijest Janko Bobetko kada detaljno opisuje dešavanja na „Južnom bojištu“ i svoje nezadovoljstvo učinkom upravo 5. gardijske. Otkud Ivica Jeger iz Osijeka u srednjoj Bosni…

Tražite oprost!

Predsjednice Grabar Kitarović, postoji još na desetine sličnih dokaza o međunarodnom oružanom sukobu, a predsjednik Tuđman je u svojim nastupima i odlukama bio nedvosmislen kada je zapovijedao svim tim operacijama, postavljao zapovjednike, određivao pravce napada.

Svima nama je to odavno jasno, pa i Vama. Niko od žrtava nije pomislio da se u Hagu presađivalo hrvatskom narodu ili da, zbog poznatih činjenica, treba stigmatizirati svoje susjede, onako kako Vi radite.

Presuda je samo istina o mračnim politikama devedesetih, o mitomanskim lutanjima u "bespućima povijesti", i priča o hiljadama uzalud uništenih života, sudbina, prijateljstava i kumstva. Srećom, ne zauvijek, jer postoje brojni divni primjer obnove zajedničkog života i prirodne saradnje, kakva i treba biti.

Ne otvarajte nove rane!

Predsjednice, Grabar-Kitarović, prihvatite presudu istog onog suca na kojeg ste bili tako ponosni kada je oslobađao generala Antu Gotovinu.

Prihvatite to, ne zbog žrtava agresije na BiH, žrtava logora i teroriziranja opsjednutih gradova, već upravo zbog bh. Hrvata, svojih sunarodnjaka za koje ste, navodno, zabrinuti.

Prihvatite presudu i dođite da zajedno posjetimo Ahmiće, Stupni Dol, Koštanu bolnicu, Dretelj, Heliodrom, Vranicu, Mašinski fakultet, Prozor, Gornji Vakuf, Crni vrh, Vrbanju... Ali i Grabovicu, Uzdol, Trusinu i sva druga zajednička stratišta.

Poklonite se nevino stradalim žrtvama, mučenicima jedne zločinačke i mračne politike, žrtve imaju snage oprostiti! Za bolje sutra svih nas, zaključuju Bošnjaci.

Izvor: Dnevnik.ba