Križančevo Selo 1993 : Pripadnici tkz. Armije BiH nisu nikoga poštedeli, ubijali su i žene i starce!
Komemorativnom sjednicom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, danas će biti obilježena 24. godišnjica stradanja pripadnika HVO-a i hrvatskih civila u Križančevu Selu, općina Vitez.
Na današnji dan 1993.godine u Lašvanskoj dolini traju žestoke borbe oko Viteza.Već u 6 ujutro brojnim snagama među kojima su bile najelitnije brigade III. korpusa iz Zenice te velikim brojem mudžahedina napadnute su sve crte obrane Viteza. Istodobno civilna naselja i središte grada našli su se pod teškim granatiranjem muslimanskih snaga.
Najveća tragedija dogodila se kada su elitne postrojbe ABiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo. Postrojbe ABiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača i na samo 1km od samog Viteza. Nakon što su pripadnici ABiH upali u selo, opljačkali su ga, a kuće i gospodarske objekte zapalili, no to nije bilo ono najgore. U borbama oko Križančeva Sela ubijena su 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca.
Trideset vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Počulicu, a kasnije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog crvenog križa, bošnjačka je strana predala njihova tijela. Ubijeno je mnogo civila - žena i staraca.
Najstarija žrtva je bio Jozo Rajić (1916) a najmlađa Blažen Šamija, koji je imao 18 godina. Žrtve su ubijene na kućnom pragu a cijelo selo je do temelja spaljeno.
Na današnji dan 1993.godine u Lašvanskoj dolini traju žestoke borbe oko Viteza.Već u 6 ujutro brojnim snagama među kojima su bile najelitnije brigade III. korpusa iz Zenice te velikim brojem mudžahedina napadnute su sve crte obrane Viteza. Istodobno civilna naselja i središte grada našli su se pod teškim granatiranjem muslimanskih snaga.
Najveća tragedija dogodila se kada su elitne postrojbe ABiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo. Postrojbe ABiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača i na samo 1km od samog Viteza. Nakon što su pripadnici ABiH upali u selo, opljačkali su ga, a kuće i gospodarske objekte zapalili, no to nije bilo ono najgore. U borbama oko Križančeva Sela ubijena su 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca.
Trideset vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Počulicu, a kasnije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog crvenog križa, bošnjačka je strana predala njihova tijela. Ubijeno je mnogo civila - žena i staraca.
Najstarija žrtva je bio Jozo Rajić (1916) a najmlađa Blažen Šamija, koji je imao 18 godina. Žrtve su ubijene na kućnom pragu a cijelo selo je do temelja spaljeno.
Tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika i civila. Među 97 ubijenih civila bilo je 27 djece. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika i civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja.
Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici Armije BiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin.
Za pokolj u Križančevu Selu kao i za genocid u Vitezu, do danas nitko nije odgovarao!
Primjedbe
Objavi komentar