Muslimanski ekstremisti su na području općine Konjic ubili 261 Hrvata, a do danas su tek malobrojni osuđeni za stravične pokolje nad ženama, djecom i civilima. Prva hrvatska žrtva u Konjicu bila je starica Paula Vukosav koja je masakrirana u obiteljskoj kući.
Bojovnici zločinačke tkz. ABIH masakrirali su 261 Hrvata u Konjicu. Među žrtvama je bilo mnogo djece, žena i staraca. Do danas su ostali upamćeni zločini u Orlištu, Trusini, Čelebićima..
Oružani sukob HVO-a i ABIH na području Konjica započeo je 23. ožujka 1993. kada su pripadnici ABIH u ranim jutarnjim satima blokirali sve ulaze u grad Konjic. Tada je pripadnicima ABIH od njihovih nadređenih naređeno da sve Hrvate u konjičkoj općini razoružaju, a ako Hrvati odbiju predati oružje da ih ubiju. Međutim, pripadnici ABIH su mnogo prije 23.03. 1993. započeli sa ubojstvima i zatvaranjem hrvatskih civila u logore. Prva hrvatska žrtva u Konjicu bila je starica Paula Vukosav koja je masakrirana krajem rujna u obiteljskoj kući. Paula je rođena 1907 na ostrvu Mljet u Hrvatskoj. Muslimanski zločinci su upali u njenu obiteljsku kuću u selu Bradina u rujnu 1992. dok je bila sama. Uz povike "Allahu egber" džihadisti su je tukli, mučili i vrijeđali. Potom su je bojovnici ABIH masakrirali. Leš je pronađen u blizini nadvožnjaka u Bradini. Jedina krivnja ove starice bila je njena hrvatska nacionalnost.
Tijekom 1992. muslimanski ekstremisti su masovno ubijali hrvatske civile u Sarajevu, Podrinju, Konjicu, srednoj Bosni iako tad nije bilo sukoba HVO-a i ABIH. O tome danas nitko ne govori.
U svibnju 1992. muslimanski bojovnici su zarobili Hrvaticu Zoru Kuljanin sa dvoje malodobne djece u logor Čelebići. Tu je bila zatvorena nekoliko mjeseci i preživjela je strašne torture i zlostavljanja.
Stravično stradavanje Hrvata se dogodilo u konjičkom selu Trusina 16. travnja 1993. godine . Većina u tom selu su bili Hrvati. Postrojbe Armije BiH potpomognute Bošnjacima iz okolnih sela ušle su u selo i mučki pobile 27 Hrvata - žena i staraca. Preživjeli Hrvati iz sela su protjerani u selo Kostajnica. Imovina Hrvata je popaljena i popljačkana. Ovaj zločin nije doživio medijsko pokriće, a ovaj zločin ni danas nije procesuiran.
Ista sudbina ipak nije zadesila selo Radešine. Prije napada bošnjačkih postrojbi na to selo 25. travnja 1993. godine, svi seljani i HVO traže zaštitu od UNPROFOR-a koju kasnije i dobivaju. Ipak Armija BiH uhićuje 50 muškaraca iz tog sela, a ostali dio stanovništva sela Radešine je smješten u susjedno selo gdje bio pod zaštitom UNPROFOR-a.
Rano ujutro 2. svibnja 1993. postrojbe Armije BiH napale Podhum/Žitače, sjedište katoličke župe. Župa je 1991. godine brojala 1.700 vjernika. Postrojbe Armije BiH su upale u selo i masakrirale hrvatske civile kao i vojnike HVO-a, koji su branili vlastite domove. Još uvijek se ne zna tko je sve ubijen. Tako su prema nekima, stradala 24 mještana, prema drugima 26, a prema trećima 27.
Napad muslimanskih snaga na Hrvate Konjica i Klisa je bio posve potpuno neočekivan i dobro pripremljen, pa su Bošnjaci vrlo brzo i bez gubitaka ovladale gotovo cijelim prostorom općine Konjic i na tom prostoru uspostavile muslimansku vlast, provodeći nakon toga teror i zločin nad hrvatskim narodom Konjica. Pod kontrolom HVO-a su do kraja rata ostala 3 konjička sela: Turija, Zabrđe i Zaslivlje.
Stradanja Hrvata u konjičkoj općini bila su veoma teška, a živote se gubilo na razne i okrutne načine. Najveća hrvatska stratišta u konjičkoj općini su: Gostovići 4 žrtve, Orlište 4 žrtve, Bušćak 3 žrtve, Trusina 22 žrtve, Vrci 7 žrtava, Radešine 5 žrtava, Dubravice 5 žrtava, Podhum/Žitače 26 žrtava, Zaslivlje 3 žrtve, Orahovica 4 žrtve.
Iz konjičke općine je izbjeglo ili je protjerano 9000 hrvatskih žitelja.
Bojovnici Armije BiH su tijekom muslimanske agresije na grad Konjic ubili 584 građana, od čega 319 Srba, 261 Hrvata i 4 Bošnjaka. Među žrtvama zločinačke ABIH bilo je i 19 djece.
Bojovnici zločinačke tkz. ABIH masakrirali su 261 Hrvata u Konjicu. Među žrtvama je bilo mnogo djece, žena i staraca. Do danas su ostali upamćeni zločini u Orlištu, Trusini, Čelebićima..
Oružani sukob HVO-a i ABIH na području Konjica započeo je 23. ožujka 1993. kada su pripadnici ABIH u ranim jutarnjim satima blokirali sve ulaze u grad Konjic. Tada je pripadnicima ABIH od njihovih nadređenih naređeno da sve Hrvate u konjičkoj općini razoružaju, a ako Hrvati odbiju predati oružje da ih ubiju. Međutim, pripadnici ABIH su mnogo prije 23.03. 1993. započeli sa ubojstvima i zatvaranjem hrvatskih civila u logore. Prva hrvatska žrtva u Konjicu bila je starica Paula Vukosav koja je masakrirana krajem rujna u obiteljskoj kući. Paula je rođena 1907 na ostrvu Mljet u Hrvatskoj. Muslimanski zločinci su upali u njenu obiteljsku kuću u selu Bradina u rujnu 1992. dok je bila sama. Uz povike "Allahu egber" džihadisti su je tukli, mučili i vrijeđali. Potom su je bojovnici ABIH masakrirali. Leš je pronađen u blizini nadvožnjaka u Bradini. Jedina krivnja ove starice bila je njena hrvatska nacionalnost.
Tijekom 1992. muslimanski ekstremisti su masovno ubijali hrvatske civile u Sarajevu, Podrinju, Konjicu, srednoj Bosni iako tad nije bilo sukoba HVO-a i ABIH. O tome danas nitko ne govori.
U svibnju 1992. muslimanski bojovnici su zarobili Hrvaticu Zoru Kuljanin sa dvoje malodobne djece u logor Čelebići. Tu je bila zatvorena nekoliko mjeseci i preživjela je strašne torture i zlostavljanja.
Stravično stradavanje Hrvata se dogodilo u konjičkom selu Trusina 16. travnja 1993. godine . Većina u tom selu su bili Hrvati. Postrojbe Armije BiH potpomognute Bošnjacima iz okolnih sela ušle su u selo i mučki pobile 27 Hrvata - žena i staraca. Preživjeli Hrvati iz sela su protjerani u selo Kostajnica. Imovina Hrvata je popaljena i popljačkana. Ovaj zločin nije doživio medijsko pokriće, a ovaj zločin ni danas nije procesuiran.
Ista sudbina ipak nije zadesila selo Radešine. Prije napada bošnjačkih postrojbi na to selo 25. travnja 1993. godine, svi seljani i HVO traže zaštitu od UNPROFOR-a koju kasnije i dobivaju. Ipak Armija BiH uhićuje 50 muškaraca iz tog sela, a ostali dio stanovništva sela Radešine je smješten u susjedno selo gdje bio pod zaštitom UNPROFOR-a.
Rano ujutro 2. svibnja 1993. postrojbe Armije BiH napale Podhum/Žitače, sjedište katoličke župe. Župa je 1991. godine brojala 1.700 vjernika. Postrojbe Armije BiH su upale u selo i masakrirale hrvatske civile kao i vojnike HVO-a, koji su branili vlastite domove. Još uvijek se ne zna tko je sve ubijen. Tako su prema nekima, stradala 24 mještana, prema drugima 26, a prema trećima 27.
Napad muslimanskih snaga na Hrvate Konjica i Klisa je bio posve potpuno neočekivan i dobro pripremljen, pa su Bošnjaci vrlo brzo i bez gubitaka ovladale gotovo cijelim prostorom općine Konjic i na tom prostoru uspostavile muslimansku vlast, provodeći nakon toga teror i zločin nad hrvatskim narodom Konjica. Pod kontrolom HVO-a su do kraja rata ostala 3 konjička sela: Turija, Zabrđe i Zaslivlje.
Stradanja Hrvata u konjičkoj općini bila su veoma teška, a živote se gubilo na razne i okrutne načine. Najveća hrvatska stratišta u konjičkoj općini su: Gostovići 4 žrtve, Orlište 4 žrtve, Bušćak 3 žrtve, Trusina 22 žrtve, Vrci 7 žrtava, Radešine 5 žrtava, Dubravice 5 žrtava, Podhum/Žitače 26 žrtava, Zaslivlje 3 žrtve, Orahovica 4 žrtve.
Iz konjičke općine je izbjeglo ili je protjerano 9000 hrvatskih žitelja.
Bojovnici Armije BiH su tijekom muslimanske agresije na grad Konjic ubili 584 građana, od čega 319 Srba, 261 Hrvata i 4 Bošnjaka. Među žrtvama zločinačke ABIH bilo je i 19 djece.
Primjedbe
Objavi komentar