Željka Giljevića, Hrvata iz Srebrenice, ubili su 12. srpnja 1992. muslimani pod komandom Nasera Orića. Do danas nitko nije odgovarao za ovaj masakr
Željko Giljević rođen je i živio u Srebrenici. Bio je Hrvat po nacionalnosti. Željko nikada nije djelio ljude po vjeri i naciji i od malena je učio da živi u zajedništvu sa Muslimanima i Srbima koji su oduvijek činili većinu u ovom malom gradiću kraj Drine. Rat u Bosni i Hercegovini donio je velika stradanja, egzodus i velike žrtve.
Građani Srebrenice se tome nisu nadali jer su godinama živjeli u miru i zajedništvu. U travnju 1992. događaju se prva ubojstva civila i veliki broj mještana napušta svoja ognjišta i odlazi u Srbiju i Tuzlu. Iz Srebrenice je tih mjeseci protjerano na tisuće Srba. Većina ih odlazi u Bratunac ili za Srbiju a mnogi bjeze u srpska sela oko Srebrenice.
Željko nije želio da napusti svoj dom i mjesto gdje je rođen. Želio je da ostane u svom mjestu i vjerovao je da će se ratni vihor brzo stišati.
Susjedi muslimani počinju na Željka gledati kao na neprijatelja Bosne i Hercegovine zbog njegove hrvatske nacionalnosti.
U svibnju i lipnju 1992. muslimanski bojovnici, pripadnici 28. divizije tkz. AR BIH predvođeni komandantom Naserom Orićem vrše napade na srpska sela i čine velike zločine nad civilima. Spaljena su sela Blječeva, Gniona, Gostilj, Sandići, Loznička Rijeka. Međe, Skelani, Oparci, Obadi, Magudovići, Kaludra, Brađevina, Brežani a ubijeno je više od 150 civila - žena, djece i staraca.
Osim Srba, ubijani su i svi ostali koji nisu bili muslimani pa čak i oni muslimani koji su odbijali da pristupe tkz. AR BIH ili koji su podrzavali Jugoslaviju.
12. srpnja 1992. muslimanski bojovnici napadaju sela Zagoni i Zalazje u srebreničkoj općini. Za sat vremena masakrirano je 69 mještana civila. Najstarija žrtva je bila starica Mileva Dimitrić kojoj su džihadisti odsjekli glavu a najmlađa djevojka Rada Gvozdenović od 18 godina koja je masakrirana. Djevojka Rada Milošević (23) masakrirana je sa majkom Ljubicom dok je njezin dvogodišnji sin odveden u zatočeništvo u muslimanski logor gdje je mučen.
Tada Željko i svi ostali mještani shvaćaju da Naserovi bojovnici nikog ne štede nego da ubijaju sve što nije muslimansko. Željko odlučuje da prebjegne u selo Zalazje i tamo potraži sklonište. Ali muslimanski ekstremisti napadaju Zalazje gdje čine pokolj nad civilima. Naser Orić i muslimanski bojovnici su 12. srpnja 1992. mučili i strijeljali Željka Giljevića.
U napadu na Zalazje masakrirana je i Rada Cvjetinović, čije je tijelo pronađeno u potoku. Rada je prije ubojstva dugo mučena.
Za pokolj u Zalazju do danas nitko nije odgovarao a Naser Orić i njegovi saborci kojima se sudilo za ovaj pokolj su oslobođeni zbog nedostatka dokaza.
Željko Giljević rođen je i živio u Srebrenici. Bio je Hrvat po nacionalnosti. Željko nikada nije djelio ljude po vjeri i naciji i od malena je učio da živi u zajedništvu sa Muslimanima i Srbima koji su oduvijek činili većinu u ovom malom gradiću kraj Drine. Rat u Bosni i Hercegovini donio je velika stradanja, egzodus i velike žrtve.
Građani Srebrenice se tome nisu nadali jer su godinama živjeli u miru i zajedništvu. U travnju 1992. događaju se prva ubojstva civila i veliki broj mještana napušta svoja ognjišta i odlazi u Srbiju i Tuzlu. Iz Srebrenice je tih mjeseci protjerano na tisuće Srba. Većina ih odlazi u Bratunac ili za Srbiju a mnogi bjeze u srpska sela oko Srebrenice.
Željko nije želio da napusti svoj dom i mjesto gdje je rođen. Želio je da ostane u svom mjestu i vjerovao je da će se ratni vihor brzo stišati.
Susjedi muslimani počinju na Željka gledati kao na neprijatelja Bosne i Hercegovine zbog njegove hrvatske nacionalnosti.
U svibnju i lipnju 1992. muslimanski bojovnici, pripadnici 28. divizije tkz. AR BIH predvođeni komandantom Naserom Orićem vrše napade na srpska sela i čine velike zločine nad civilima. Spaljena su sela Blječeva, Gniona, Gostilj, Sandići, Loznička Rijeka. Međe, Skelani, Oparci, Obadi, Magudovići, Kaludra, Brađevina, Brežani a ubijeno je više od 150 civila - žena, djece i staraca.
Osim Srba, ubijani su i svi ostali koji nisu bili muslimani pa čak i oni muslimani koji su odbijali da pristupe tkz. AR BIH ili koji su podrzavali Jugoslaviju.
12. srpnja 1992. muslimanski bojovnici napadaju sela Zagoni i Zalazje u srebreničkoj općini. Za sat vremena masakrirano je 69 mještana civila. Najstarija žrtva je bila starica Mileva Dimitrić kojoj su džihadisti odsjekli glavu a najmlađa djevojka Rada Gvozdenović od 18 godina koja je masakrirana. Djevojka Rada Milošević (23) masakrirana je sa majkom Ljubicom dok je njezin dvogodišnji sin odveden u zatočeništvo u muslimanski logor gdje je mučen.
Tada Željko i svi ostali mještani shvaćaju da Naserovi bojovnici nikog ne štede nego da ubijaju sve što nije muslimansko. Željko odlučuje da prebjegne u selo Zalazje i tamo potraži sklonište. Ali muslimanski ekstremisti napadaju Zalazje gdje čine pokolj nad civilima. Naser Orić i muslimanski bojovnici su 12. srpnja 1992. mučili i strijeljali Željka Giljevića.
U napadu na Zalazje masakrirana je i Rada Cvjetinović, čije je tijelo pronađeno u potoku. Rada je prije ubojstva dugo mučena.
Za pokolj u Zalazju do danas nitko nije odgovarao a Naser Orić i njegovi saborci kojima se sudilo za ovaj pokolj su oslobođeni zbog nedostatka dokaza.
Primjedbe
Objavi komentar