KRIŽANČEVO SELO: 25 GODINA OD ZLOČINA MUSLIMANSKIH EKSTREMISTA NAD HRVATIMA

U subotu 22. prosinca se obilježava 25 godina od stradanja civila u Križančevu Selu u općini Vitez. Napad je izveden 22. prosinca 1993. godine na Križančevo Selo; bio je posebno okrutan i stravičan. “Krvavi Badnjak” kako su neprijateljske snage nazvale svoju akciju, uistinu je za Hrvate ovoga sela i bio krvav.






U akciji koja nije štedjela nikoga, poginula su 64 civila i vojnika pripadnika HVO-a. Bili su to siloviti, topništvom podržani naleti postrojbi A R BiH iza kojih su ostala tijela žrtava, uništene kuće i gospodarski objekti.
Muslimanski napad nazvan Krvavi Badnjak izveden je 24 sata prije stupanja na snagu posredstvom UNPROFOR-a dogovorenog Božićnog i Novogodišnjeg primirja, u trenutku kada se Središnja Bosna opraštala od humanitarnog konvoja „Bjeli Put“ koji se tog 22. prosinca 1993. godine pripremao za povratak u Republiku Hrvatsku. Rano ujutro probijene su crte obrane u zoni odgovornosti prve bojne viteške brigade HVO-a. Znatno nadmoćniji neprijatelj doslovno je na kućnom pragu ubijao sve što mu se našlo na putu. Bio je to krvavi pir u kojem su ljudi ubijani, a selo popaljeno. Među ubijenim je bilo žena i staraca. Brojni pripadnici HVO-a su zarobljeni, odvedeni, mučeni i izmasakrirani.
Ono što i danas boli je, uz sjećanje na mučki ubijene Hrvate, činjenica da za zločin u Križančevu Selu nitko nije odgovarao, a postoje jasne naznake da je ovaj zločin zapovjedio i kontrolirao s najviše razine zapovijedanja vrh A R BiH. To je vidljivo iz zapovjedi Džemala Merdana, dozapovjednika 3. korpusa A R BiH koji je zapovijedio:
„Uništiti svu živu silu, uključujući žene, djecu i starce na prostoru Novog Travnika, Nove Bile, Viteza, Busovače radi spajanja Stari Vitez-Kruščica. U tu svrhu upotrijebiti sva raspoloživa sredstva pješadiju i raspoloživa kemijska sredstva i sve goste u slavu uzvišenog alaha Dž.š …, po izvršenoj zapovjedi forsirati pravac Pavlovica-Gornji Vakuf uz podršku „S“ strane“.
U okrutnom napadu na Križančevo selo ubijeni su:
1. Kata Alilović rođena 1940. godine
2. Marinko Alilović rođen 1965. godine
3. Franjo Alilović rođen 1962. godine
4. Josip Baković rođen 1965. godine
5. Josip Čalić rođen 1958. godine
6. Mato Čečura rođen 1960. godine
7. Zdravko Čečura rođen 1969. godine
8. Stipo Delija rođen 1963. godine
9. Živko Delija rođen 1969. godine
10. Anto Grebenar rođen 1957. godine
11. Anto Grbavac rođen 1959. godine
12. Nedjeljko Grbavac rođen 1966. godine
13. Anto Grbavac rođen 1952. godine
14. Dragan Gudelj rođen 1956. godine
15. Vlado Hrgić rođen 1953. godine
16. Vinko Jurišić rođen 1951. godine
17. Stipica Juričević rođen 1969. godine
18. Ljuban Juričević rođen 1966. godine
19. Jozo Jakešević rođen 1969. godine
20. Ivica Jukić rođen 1968. godine
21. Snježan Kovačević rođen 1961. godine
22. Tomislav Križanac rođen 1969. godine
23. Dragan Križanac rođen 1960. godine
24. Franjo Križanac rođen 1928. godine
25. Ivica Križanac rođen 1959. godine
26. Dragan Križanac rođen 1945. godine
27. Ranko Križanac rođen 1965. godine
28. Anto Križanac rođen 1942. godine
29. Ivan Knežević rođen 1971. godine
30. Niko Knežević rođen 1951. godine
31. Zdravko Kozina rođen 1962. godine
32. Stipo Livančić rođen 1968. godine
33. Miroslav Livančić rođen 1971. godine
34. Vlado Lešić rođen 1958. godine
35. Jerko Miličević rođen 1937. godine
36. Jako Maros rođen 1943. godine
37. Dragan Maros rođen 1959. godine
38. Marijan Maros rođen 1959. godine
39. Goran maros rođen 1963. godine
40. Ivica Maros, rođen 1950. godine
41. Slavko Maros rođen 1948. godine
42. Miroslav Martinović rođen 1957. godine
43. Branislav Nikolić rođen 1955. godine
44. Milovan Nedić rođen 1954. godine
45. Matilda Pranjković rođena 1943. godine
46. Josip Pranjković rođen 1971. godine
47. Ivica Ružić rođen 1972. godine
48. Dragan Rajić rođen 1957. godine
49. Stipo Šafradin rođen 1968. godine
50. Ivica Šafradin rođen 1967. godine
51. Josip Šafradim rođen 1972. godine
52. Željko Šafradin rođen 1964. godine
53. Željko Šafradin rođen 1966. godine
54. Marinko Šafradin rođen 1971. godine
55. Ivo Šamija rođen 1936. godine
56. Marinko Šamija, rođen 1968. godine
57. Blažen Šamija rođen 1974. godine
58. Petar Šutić rođen 1963. godine
59. Nikica Šantić rođen 1954. godine
60. Pero Šantić rođen 1951. godine
61. Stipo Štrbac rođen 1937. godine
62. Jozo Tomić rođen 1942. godine
63. Dragan Zomboni rođen 1953. godine
64. Damir Zlojić rođen 1968. godine
Identifikacija tijela obavljena je 30-40 dana nakon smrti pa su bila u fazi raspadanja. Ipak se moglo utvrditi da se neka tijela bila izmasakrirana. Za neke se vojnike sigurno zna da su živi zarobljeni pa mučeni i ubijeni kao ratni zarobljenici.
Isječak iz iskaza svjedoka J. Š.:
„Vidjela se grupa mješovitog sastava naših i njihovih vojnika, ali je njih bilo mnogo više, kako odvode naše zarobljene vojnike pored kuće Š. Ž. prema cesti za Vjetrenicu ka kući Đeme Sarajlića koji je konobar. Vidio sam ja još neki R. I. kako odvode tu grupu a vidjelo se da nose i dvoja nosila, a koga su nosili i tko ih je nosio to se nije moglo vidjeti sa te udaljenosti. Bilo je manje od 10 naših u toj grupi. Tvrdim da se bili živi,zarobljeni nenaoružani vidio sam ih ja osobno i nadao se da će poštovati prava vojnika pri zarobljavanju te da ih neće ubiti, kao što čujemo danas da su to ipak učinili. Tu su ušli u kuću Đeme i dalje nismo mogli vidjeti što se događa s njima. Najvjerojatnije su ih odveli prema Sivrinim kućama pa dalje prema Polučici gdje su ih vjerojatno ubili“.
O stravičnim događajima u Križančevu Selu 22. prosinca 1993. godine svjedoci u svojim iskazima kažu da se užas nije mogao opisati. Vojnici Armije BiH, a posebice mudžahedini, izgledali su kao gorile koje ubijaju sve na što naiđu, pa su uništavali i životinje. "Nisam vidjela kada su ubili Matildu (Franje) Pranjković rođ. 1943., to sam tek poslije doznala od svojih mještana koji su se izvukli, i da je ubijena Kata Alilović, starija žena, koja je ubijena ispred svoje kuće. I Franjo Križanac, civil, r. 1930., ubijen je ispred svoje kuće. Ubili su i Dragicu (Drage) Grabhovac, s Rijeke, općina Vitez..."69, izjavila je jedna svjedokinja.
Lj. R. (1958.) i Z. M. (1954.) opazili su kod Gačičkog puta petoricu mrtvih vojnika HVO-a na mostiću i krenuli su da ih izvuku i uzmu od njih puške, jer su bili bez oružja i nisu se imali čime braniti. Vojnici Armije BiH bili su u blizini i najednom su zavikali "Hvatajte ustaše žive" pa su Ramljak i Maros pobjegli. Zoran je tada ranjen u nogu. Zarobljeni vojnici HVO-a su maltretirani, zatvarani u kuće, kasnije se o nekima ništa nije saznalo, a drugi su nađeni mrtvi. Jedan svjedok je pričao da su vojnici Armije BiH imali do lakata navučene bijele štitnike, pa su izgledali kao policajci. Neki su bili u crnim, a neki u šarenim uniformama. Jedna svjedokinja je iz svoje kuće vidjela kako je ubijen Dragan Križanac. Na raskrižju, pred Dujmušića kućom njega su zaustavila dvojica vojnika Armije BiH tražeći od njega da se preda, a on to nije htio pa su u njega ispalili rafal.

Pripadnici UNPROFOR-a 28. prosinca 1993. godine pokušavaju neuspješno ući u Križančevo Selo i obaviti uvid o stradanju Hrvata, ali su postrojbe Armije BiH to spriječile oružjem, pucajući na njih. Prema spoznajama toga dana u Križančevu Selu je ubijeno 15 osoba, a 53 se vode kao nestale. Prema izvješću Međunarodnog komiteta Crvenog križa u KPD "Zenica" odvedene su i zatvorene tri osobe iz Križančeva Sela: Jozo Badrov (1946.), Boško Lazić (1952.) i Miroslav Rajić (1955.). Ambasador ECMM Martin Garrod taj dan razgovara sa zapovjednikom 3. korpusa Armije BiH generalom Mehmedom Alagićem i traži prolaz u Križančevo Selo, ali mu je rečeno da će Armija BiH upotrijebiti oružje da bi spriječila takav pokušaj svake međunarodne udruge.
Ove zločine počinili su pripadnici III korpusa A R BiH čiji je komandant bio Mehmed Alagić pa se on smatra odgovornim po zapovjednoj odgovornosti. Neposredni sudionici napada na Križanćevo Selo bili su pripadnici Kraiške brigade, njezin zapovjednik po prezimenu Ćuirkić te Ferid Provalić zv.“Frko“.

Udruge proistekle iz Domovinskog rata općine Vitez – Odbor za obilježavanje 22. prosinca 1993. godine organiziraju obilježavanje 25. obljetnice stradanja 64 civila i pripadnika HVO-a u Križančevom Selu.
U subotu, 22. prosinca:

u 11 sati, bit će služena sveta misa u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravici
u 12 sati počet će komemorativna sjednica u prostorijama OŠ „Dubravica“
u 12,30 sati krenut će mimohod od škole ka Spomen obilježju Križančevo selo
u 12,45 sati najavljeno je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na Spomen obilježju.
Osim ovog protokola, Mjesna zajednica „Dubravica“ dan ranije, 21. prosinca, organizirat će Noć sjećanja, kada će paljenjem lampiona za žrtve stradanja, odati dužnu počast nevinim žrtvama Križančevog sela. Okupljanje je najavljeno ispred OŠ „Dubravica“ u 15:30 sati, odakle će se krenuti prema Spomen obilježju uz paljenje i postavljanje lampiona u ulici 22. prosinca.

Primjedbe