U Mostaru će 11. studenog biti obilježena 25. obljetnica ubojstva djevojčica Antonije Sesar i Danijele Vidović. One su poginule kod mostarske katedrale od granate ispaljene sa muslimanskih položaja iz pravca Južnog logora
Mostar će 11. studenog obilježiti 24. godišnjicu od zločina i ubojstva djevojčica Antonije Sesar (13) i Danijele Vidović (12). Neprijateljska granata ispaljena sa muslimanskih položaja iz pravca Južnog logora je pala kod mostarske Katedrale 11.11. 1994. godine i tako odnijela živote ove dvije djevojčice koje su samo željele taj dan biti na satu vjeronauka.
Knjiga koju je priredio don Davor Berezovski navodi kako su djevojčice bile pokopane. Unatoč ratnom stanju, velika kolona ljudi od nekoliko stotina metara protezala se od mostarske katedrale prema groblju "Masline". Došli su kako bi ispratili na vječni počinak dvije curice kojima je bezumnost čovjeka i zločinački poriv prekinuo mlade živote.
- Ostale su vaše vjeronaučne bilježnice pokraj lokve vaše krvi, probijene gelerima i natopljene vašom krvlju. Neprijatelj Božjeg imena i ljudskog dostojanstva, golijatski naoružan do zuba, bez ikakve ljudske pameti, čovjekoubojica i lažac od početka, pošao je protiv vas dviju i protiv pedesetak vaših vršnjaka i vršnjakinja, učenika i učenica 7. i 8. razreda, i to s teškim topovima i tenkovima, minobacačima i granatama, da vas pobije. Više ste puta i same govorile svojim vjeroučiteljima: “Zašto pucaju po nama? Mi idemo na vjeronauk, nisu ovo položaji vojske”. Moralno raspamećeni zlikovci ne razlikuju curicu na vjeronauku od bunkera i rovova", rekao je na pokopu biskup Ratko Perić. Biranim riječima od djevojčica se oprostio i tadašnji župnik župe sv. Petra i Pavla fra Dane Karačić. "Neka nam bude utjehom da ih je smrt zatekla u najplemenitijem što su mogle činiti, na vjeronauku, učeći o Bogu. Neka naše suosjećanje i sućut s vama budu znak jedinstva našeg hrvatskog naroda, naših kršćanskih osjećanja i cijele Katoličke crkve", poručio je fra Dane Karačić. Nekoliko je puta u javnost izlazila inicijativa da Mostar dobije ulicu koja će nositi ime ovih dviju djevojčica, ali to nikada nije realizirano. S obzirom na to da Mostar nema Gradsko vijeće posljednjih devet godina, to je nemoguće bilo učiniti. Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.
Podsjetimo, 11. studenoga 1994. godine, teška je granata pala između katedrale i župne kuće. Dječaci, koji su se igrali s gornje strane prolaza, ostali su svi na životu, a djevojčice koje su se bile sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo VIII. razreda bile su pogođene gelerima: dvije od njih na smrt, a osam drugih ranjene su teže ili lakše. Toga dana vjeroučenici, iako su se krizmali nekoliko mjeseci ranije, kao i svakog drugog petka, okupili su se na zajedničkom župnom vjeronauku, kako bi predvođeni svojim župnikom učili o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Nakon pada granate, tadašnji katedralni župnik i vjeroučitelj don Tomislav Majić, kao i drugi svećenici iz katedrale pribrali su se i pružali pomoć ranjenima i rasplakanima. Vjeroučenice Danijela Vidović i Antonija Sesar preminule su te večeri, nije im pomogla ni sva stručna i spremna bolnička pomoć. Djevojčice su pokopane na groblju Masline a na mjestu pogibije postavljena je spomen ploča, gdje se može za njih Bogu pomoliti.
Podsjetimo, 11. studenoga 1994. godine, teška je granata pala između katedrale i župne kuće. Dječaci, koji su se igrali s gornje strane prolaza, ostali su svi na životu, a djevojčice koje su se bile sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo VIII. razreda bile su pogođene gelerima: dvije od njih na smrt, a osam drugih ranjene su teže ili lakše. Toga dana vjeroučenici, iako su se krizmali nekoliko mjeseci ranije, kao i svakog drugog petka, okupili su se na zajedničkom župnom vjeronauku, kako bi predvođeni svojim župnikom učili o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Nakon pada granate, tadašnji katedralni župnik i vjeroučitelj don Tomislav Majić, kao i drugi svećenici iz katedrale pribrali su se i pružali pomoć ranjenima i rasplakanima. Vjeroučenice Danijela Vidović i Antonija Sesar preminule su te večeri, nije im pomogla ni sva stručna i spremna bolnička pomoć. Djevojčice su pokopane na groblju Masline a na mjestu pogibije postavljena je spomen ploča, gdje se može za njih Bogu pomoliti.
Zapadni Mostar je više puta raketiran tijekom rata a građani se sjećaju 3. rujna 1993. kada je u Balinovcu ubijeno šestoro civila i 24. siječnja 1993. četvero djece je ubijeno igrajući se ispod koša u stambenom naselju iza zgrade Mostarka daleke ratne 1994. godine.
Primjedbe
Objavi komentar