UBOJSTVO HRVATSKE DJECE U SARAJEVU: MUSLIMANI SU 1994. UBILI VANJU I ZORANA U STANU

U hrvatskim medijima se često mogu čuti ispovijesti obitelji žrtava koje su ubijene tijekom domovinskog rata. Često možemo čuti i vidjeti potresne slike žrtava iz Vukovara, Škabrnje, Uzdola, Viteza, Križančevog Sela, Grabovice. Ali o ubojstvima Hrvata u Sarajevu, o progonu i torturama u logorima tkz AR BIH, malo se može čuti i pročitati. Zašto se ne zna za ubijene i nestale Hrvate ovog kraja, nitko nema odgovora.

Neke procjene govore kako su muslimanski bojovnici odgovorni za smrt stotinu Hrvata, a drugi izvori pominju i više stotina Hrvata koji su ubijeni u Sarajevu tj. u 10 sarajevskih općina. Iako HVO i tkz. Armija BiH nisu ratovale na području sarajevske regije, pripadnici tkz. AR BIH su ipak počinili veliki broj ratnih zločina nad sarajevskim Hrvatima - civilima, ženama i djecom. Za ove zločine do danas nitko nije odgovarao. 

Jedan od takvih događaja desio se 2. veljače 1994. kada su pripadnici tkz AR BIH ubili dvoje hrvatske djece - Vanju Vuk (16) i njenog rođaka Zorana Muminagića (17) u Sarajevu u naselju Hrasno. Zločin se dogodio u ulici Braće Ribara broj 6/II kada su zločinci upali u stan Radomira Vuka i ubili dvoje djece koja su se tamo zatekla. Ovaj zločin su počinili Emir Kapetanović zvani Čupo (pripadnik XV motorizovane brigade), Samir Kapetanović zvani Kiri (pripadnik 102. MTB) i Haris Kulenović tzv. Hari (pripadnik tkz AR BIH). Vanja je bila Hrvatica i katolkinja, a Zoran je ukopan na ateističkom groblju. 

Ubojice su u stan ušle na prevaru a u djecu su pucali iz vatrenog oružja. Stan je bio opljačkan i ispreturan a masakrirana tijela djece ležala su na podu. Zločinci su uhapšeni i osuđeni na mizerne kazne te su se vrlo brzo našli na slobodi. Ovo nisu jedina hrvatska djeca stradala na taj način. Hrvatska djeca i civili ubijani su po kućama i stanovima, logorima..veliki broj Hrvata stradao je u muslimanskom raketiranju općine Ilidža. 

Bošnjački "mainstream" mediji ističu kako su Bošnjaci i Hrvati ratovali samo u neretvanskoj regiji i u Lašvanskoj dolini dok se stradanje Hrvata u drugim regijama zataškava ili pripisuje srpskim postrojbama. Istina je posve drugačija! Opće je poznata činjenica da su u srpskom raketiranju Sarajeva ginuli mnogi civili - i Bošnjaci i Hrvati ali se skriva istina o ubojstvima Hrvata od muslimana. U bosanskohercegovačkoj javnosti postoje samo "opsada Sarajeva", "stradanje Bošnjaka", "četnička raketiranja i snajperi". U takvom diskursu nema mjesta za istinu o 124 logora pod zapovjedništvom tkz AR BIH koje su popisale nevladine udruge iz Sarajeva i BiH. Sa mnogim logorima bio je upoznat i Alija Izetbegović.

U zloglasnom Silosu u Hadžićima bilo je zatočeno 400 Srba i Hrvata koji su prebijani i mučeni, a 30 civila je u logoru ubijeno. Neke žene i djevojčice su silovane a najmlađi logoraš bio je hrvatski dječak Leo Kapetanović koji je prebijan od muslimanskih stražara.

Rijetki bošnjački mediji su izvještavali o silovanjima nebošnjačkih žena i djevojčica po muslimanskim logorima, o ubijanju civila i bacanju njihovih tijela u rijeke Bosnu i Miljacku ili u jame poput "Kazana". Prema podacima udruga proisteklih iz rata i nevladinih udruga iz Bosne i Hercegovine, najmanje tri tisuće Srba, Hrvata, Bošnjaka i Roma ubijeno je u deset sarajevskih općina od strane tkz AR BIH. U muslimanskom raketiranju općina Ilidže, Hadžića, Grbavice, Vraca, Dobrinje, Ilijaša, Vogošće stradalo je na stotine civila, među kojima i 140 djece.

U znak sjećanja na poginulu djecu Istočnog Sarajeva podignuto je spomen obilježje u naselju Lukavica. To spomen obilježje podignuto je u sjećanje na mališane srpske, hrvatske i bošnjačke nacionalnosti koji su ubijeni u napadima bošnjačkih snaga. Neki pripadnici tkz AR BIH su i osuđeni za ove zločine. 

Bojovnici muslimanske tkz AR BIH su još 1992. ubijali Hrvate diljem Bosne i Hercegovine. Tijela hrvatskih civila su bacana i u jamu "Kazani" gdje je do danas ekshumirano 29 leševa. Na mjestu Kazani na Trebeviću 27. juna 1993. godine ubijeni su Hrvati Radoslav i Marina Komljenac. U vrijeme ubojstva imali su po 70 godina. Bračni par iz stana u sarajevskom naselju Bistrik odveli su bojovnici 10. brdske brigade Armije BiH, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco.