O obljetnici zločina u Ahmićima 16. travnja javili su svi mediji u Bosni i Hercegovini, ali i mnogobrojni mediji u Republici Hrvatskoj uključujući HRT i Index.hr. Tada je u Ahmićima je ubijeno 116 civila i pripadnika AR BIH. Međutim, o obljetnici zločina na zeničkim Hrvatima koji se zbio 19. travnja 1993. nitko nije javio. Ova vijest nije bila interesantna bosansko-hercegovačkim medijima i TV stanicama ali ni "mainstream" medijima u Hrvatskoj.
Zločini koje su 19. travnja 1993. nad hrvatskim civilima počinili njihovi susjedi Bošnjaci, ostali su potpuno zaboravljeni i prešućeni.
U sistematskim napadima muslimanskih bojovnika na građane Zenice - građane hrvatske nacionalnosti ubijeno je 33 ljudi. Najmlađa je bila četverogodišnja Magdalena Zrnić, a najstariji Ivan Vidović, starac od 89 godina.
O položaju Hrvata u Zenici 1992. i 1993. piše portal Iskrica.ba gdje se navodi kako je Rat na područje zeničke općine najprije donio svekoliku neimaštinu, a onda i glad. U proljeće 1992. godine počinju napetosti i sukobi između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata. Hrvati su sve više diskriminirani i obespravljeni. Najprije su smijenjeni sa svih odgovornih položaja u organima općinske vlasti, zatim u školstvu i privredi, njihova mjesta preuzimaju Muslimani-Bošnjaci, a glavni kriterij nisu obrazovanje i sposobnosti, nego vjerska, odnosno islamska, i nacionalna, odnosno muslimansko-bošnjačka pripadnost.
Takva nesnosna situacija u Zenici i okolnim mjestima potakla je katoličke svećenike ove općine da se 28. travnja 1993. obrate zeničkoj i svjetskoj javnosti posebnim priopćenjem. Na početku kažu: "Kao uvijek prije, tako i sada, osuđujemo svaki zločin, bez obzira na to gdje se dogodio, u kolikoj mjeri i tko ga je počinio. Sve zločince pozivamo biblijskim riječima: ‘Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi tebi učini’, a raspirivače rata i sijače smrti da odmah prestanu i odustanu od svojih zlih namjera". Napominjući da su poslije ratnih sukoba HVO-a i Armije BiH mnogi ostali bez domova i najmilijih, da su se raspršili po svijetu, katolički svećenici dodaju:
"Odvođenje iz kuća i stanova, pritvaranje, maltretiranje, ubijanje, paljenje domova, što se u pojedinim slučajevima još uvijek događa, unosi strah, nesigurnost i nemir među sve nas. Unatoč tome potičemo vas na još žarču molitvu i pouzdanje u Boga, kako bi nam dao snage da izdržimo i prebrodimo sve sadašnje kušnje. Kao vaši duhovni predvoditelji, molimo vas da radije podnosite nepravdu, nego da je drugom nanosite, jer istina i dobro trajniji su od laži i zla."
Još u svibnju 1992. godine u Zenici su zategnuti odnosi između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata. Hrvati su pod stalnim pritiskom, teško žive, maltretirani su, nasilno ih se pokušava mobilizirati u postrojbe TO-a a poslije Armije BiH. Tada je ubijena i jedna djevojčica, a o tome je detaljno govorio svjedok u svom iskazu danom 15. ožujka 1994. godine. Svjedok, Hrvat, po zanimanju električar, pripadnik HVO-a, nekažnjavan. Izbjegao je iz Zenice pred nasilnom mobilizacijom. Evo njegova iskaza:
"Dalje(...) nas je informirao da su pripadnici Armije BiH l3. svibnja 1992. godine u Zenici, u ulici Slaviše Vajnera Čiče, ubili Mateu, kćerku Drage Jurića, dvogodišnje dijete, kojom prilikom su ranili Jurićevu suprugu Slavicu. Po navodima izvora više pripadnika Armije BiH pucalo je rafalnom paljbom iz automatskih pušaka s udaljenosti od 10 metara u ford-eskort metalik sive boje na kom su bile registarske pločica ZE-8l2-25 vlasništvo Drage Jurića. Kako navodi... Matea je u automobilu smrtno pogođena, a Slavica teže ranjena..." Svjedok ističe da je spomenuti automobil izgledom bio upečatljiv i da su gotovo svi u Zenici znali da pripada Hrvatu i tvrdi da su namjerno pucali u automobil, da bi ubili Juriće.
MUP Zenice je tek sutradan, 14. svibnja 1992. godine izvršio očevid. Isljednici su konstatirali da je Matea Jurić ubijena iz vatrenog oružja, njena majka Slavica ranjena i da je pomenuti automobil ford-eskort pogođen sa 17 metaka s livade pokraj ceste s udaljenosti od osam do deset metara, dok je vozilo kretalo brzinom od oko 20 km na sat".
Krajem siječnja 1993. godine počinju izravni napadi Armije BiH na HVO, a 26. siječnja 1993. postrojbe Armije BiH napadaju Hrvate mjesne zajednice Lašva, sela Dusina, Brdo, Višnjica i Rajići, iz kojih su prethodno, još 1992., istjerani Srbi. U selu Dusina ubijeno je devet Hrvata i jedan Srbin, svi civili.
U noći 28. na 29. ožujka 1993. iz smjera sela Preočice postrojbe Armije BiH napale su Hrvate sela Vjetrenice.
Ubijen je hrvatski branitelj Slavko Puđa. Na nadzornom punktu u selu Čajdraš, 2. travnja 1993. godine, na prepad ubijena su dva vojna policajca HVO-a. Na tom punktu je nađeno i mrtvo tijelo stranog državljanina iz islamskih zemalja (mudžahedin).
Na području Podbriježa, 15. travnja 1993. postrojba Armije BiH napala je vozilo marke audi 80, registarske oznake HVO-ZE-1-00. Vozilo je pripadalo Živku Totiću, zapovjedniku brigade HVO-a koji je ranjen i otet, a četvorica pratilaca su ubijena i to Ivica Vidović, Marko Ljubić, Tihomir Ljubić i Anto Zrnić. U njih je ispaljeno oko 500 metaka iz neposredne blizine. Unatoč pregovorima, iz zatočeništva nije pušten časnik HVO-a Živko Totić. Nakon dva dna postrojbe Armije BiH, predvođene mudžahedinima, napale su Hrvate sela Bilivode i Kuber.
POKOLJ NAD HRVATIMA 18. i 19. TRAVNJA 1993. GODINE
Sukobi između Armije BiH i HVO-a eskaliraju 17. i 18. travnja 1993. godine. Postrojbe Armije napale su cjelokupni prostor općine Zenica koji nastanjuju Hrvati - Podbriježe, Stranjane, Janjac, Brod, Konjeviće, Šušanj, Crkvice, Perin Han, Raspotočje, Gornju Zenicu, Drivuše, Grm i Zalje. Hrvatsko pučanstvo je u zbjegu. Samo u selo Čajdraš pribjeglo je oko 3.000 ljudi. Pripadnici zeničkog HVO-a i hrvatsko pučanstvo su u jakom okruženju. Minobacačima je oštećena grobljanska kapela u Podbrježu, pljačkaju se i pale hrvatske kuće, napadnut je i Hrvatski dom u Zenici. HVO odlučuje predati se, da ne stradaju civili, a i radi odnosa snaga koji su bili 1:8 ili čak 1:10 u korist snaga Armije BiH. Travnja 1993. godine komisija Međunarodnog Crvenog križa obilazi sela zeničke općine da bi utvrdila što se događa Hrvatima u nj ima. Ona je u selu Zahdlije pronašla četiri mrtva tijela. U koncentracijskom logoru u Muzičkoj školi strašno je mučeno i potom ubijeno 12 vojnika HVO-a.
Selo Bilivode je 18. travnja 1993. g. potpuno stradalo. Kuće i gospodarske zgrade su opljačkane, selo je potpuno spaljeno, tri starca su izgorjela.
Portal Iskrica.ba piše kako su postrojbe Armije BiH su 18. travnja 1993. godine, na katolički Mali Uskrs, napale Hrvate sela Kozarci, a predvodio ih je hodža iz sela Puhovca, po opisu svjedoka žut, visok malo proćelav, namazan ugljenim bojama, sa zelenom beretkom na glavi i zelenom trakom na desnom ramenu. Pucao je rafalima po kućama, palio sijeno i gospodarske zgrade. Nemilosrdno je pucao i nije slušao molbu majke da ne puca u malu djecu, sina od pet i curicu od četiri godine. Njegovim rafalom ubijena je četverogodišnja Magdalena Zrnić. Tko u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zna za ime četverogodišnje Magdalene Zrnić? Što svi Hrvati znaju za Ahmiće a nitko za Kozarce i ubojstvo male Magdalene? Tko je i kada posjetio njezinu obitelj? Koji hrvatski mediji i koja TV stanica je emitirala prilog o ubojstvu djevojčice čija je jedina krivnja bila to što je Hrvatica?
Više od pet tisuća Hrvata u tom periodu je protjerano sa zeničkog područja. U selu Kozarci vojnici Armije BiH iz sela Gradišće nožem su zaklali staricu Maricu Lukić (68 godina), a njenih 20 ovaca odveli sa sobom. Tada su u selu Zalje, zapadno od Zenice, pripadnici 3. korpusa Armije BiH ubili hrvatske civile Zdenka Zrnića i njegovu kćerku Sanju, curicu od tri godine.
Također u vremenu od 25. travnja do l. svibnja 1993. godine u Gornjoj Zenici, južno od grada Zenice, vojnici 3. korpusa Armije BiH u jednoj vikend-kući iz automatskog oružja ubili su tri civila Hrvata, a potom zapalili kuću i njih u njoj. Na sagorjelim dijelovima tijela vidljivi su tragovi povreda nožem. Ubijeni su i spaljeni Mirko Letić (1940.), Luka Šestan (64 godine), Ivo Kustura (72) i Jozo Krišto (73 godine). Prvo su iz neposredne blizine ubili staroga Ivu Kusturu ispalivši u njega više od 30 metaka.
Primjedbe
Objavi komentar